Teslio

Ne mogu ja biti vazduh koji dises....Ne mogu ja biti voda i hrana tvom tjelu...

Ne zivi u zabludama da ce sve bit savrseno...Savrsenstvo je nestalo pojavom prvih sukoba medju praljudima..

Znas ono kad se dva potuku zbog zene....Neko od njih je ubio savrsenstvo ubijajuci onog drugog...

Necu ti obecavati zlatne cipelice...Ne znamo mi u njima ni hodati...A i sta ce ti...Necu ti pricati o onom sta sam prozivio...o mjestima na kojima sam bio..O Lljudima koje sam susretao,zenama koje sam ljubio...

Nemam ni dovoljno farbe da ti ofarbam svijet...

Nemam zelje da te usporedjujems nekim drugima..

Nazvacu te Danijela...Nek ostane tajna drugima..Ti ces znati...

I kazes plasis se....

Normalno je da se ljudi plase neceg novog..To nam je u genima il cemu..I ja sam se plasio prvog metka...Prvog neprijateljskog vojnika koji jurisa na balavca....Al rekoh necu ti pricati svoje strahove...

Kazes strah te je ponavljanja....

Nisam ja ponovljiv...Mozda genetski kod ucini zlo..Mozda krivi potez roditelja u vodjenju ljubavi...

Ne znam zbog cega nastade ovo sto sam postao..Mozda los...Mozda samo drugaciji...Mozda kurva sudbina svoje prste umjesa...Ma nek bude da je ona svemu kriva..Tako cemo lakse i ja i ti prezivjeti...

Prezivjecemo...A mogli smo zivjeti...uzivati...U principu korjen svih tih rijeci je isti..Al znacenje nije...

Izgubio sam se malo sada...A planirao sam ti nesto obecati...Neces patiti i tugovati..Obecajem to...Sva ostala obecanja sakricu u sebi a ti ces ih ipak osjetiti...Obecajem ti ostacu isti...Obecajem ti...

Da,danijela osteces cijela i neostecena sta god bilo samnom...Bice nastavaka ovoj prici znam...Mozda je nije trebalo ni pisati..Al morao sam sebi sam reci neke stvari...