Teslio

Jesam li rekla zašto volim kišu? Kad pada kiša niko vam neće postaviti najgluplje pitanje u istoriji postavljanja pitanja: „Što si smrknuta, a ovako lijep dan?“

Jesu li oni koji se po cijeli dan smješkaju k’o lud na brašno bez ikakvog smisla i razloga, pa kasnije odu kući i istuku ženu i izderavaju se na djecu bolji ljudi od mene koja sam eto, žena, sa milijardu i dvije mušice pa sam ponekad i smrknuta?

Ručak mi je zagorio, muž me iznervirao, mačka me ogrebala, sa drugaricom sam se posvađala, mlijeko nam je zatrovano, guma na autu prazna, trebaju mi nove cipele… Šta neko zna kakvu ja muku mučim? Možda i nije neka muka, ali moja je i muči me.

Da li će nekom jedva poznaniku značiti nešto što ću mu se kiselo osmjehnuti i nazvati dobar dan?

Počeli smo prodavati sebe, svoje osmijehe, potpunim strancima, jer  danas je imidž sve. Od imidža zavisi da li će ti mesar u supermarketu dati dobar komad mesa, da li će ti neko zadržati lift ili otvoriti vrata dok vučeš kese.

Tebi, sa podočnjacima do brade, u trenerci, neispavanoj, neuglednoj, mami sa 100 problema, teško.

Zato, pred svaki izlazak iz kuće napravite dobar marketinški plan, „Kako se danas predstaviti vanjskom svijetu“, nikad ne izlazite nespremni, jer iza svakog ugla vrebaju potencijalni kupci vaših osmjeha.