Ah taj nas blog...
Virtualnost nasih poznanstava...
Nismo ni svjesni da tako komunicirajuci ,virtualno,ostavljamo svoj pecat, s p o n t a n o ali sigurno.Svi mi pisemo na NAS nacin( kao sto recimo neko od nas ima plave oci,a ja eto imam zelene:))...i to ne mozemo promijeniti...mozemo mi i lece stavljati,kosu farbati ali ono smo sto smo iznutra i kako nas majka priroda spolja obiljezila....to ostaje trajno..to su geni
Neki dan na FB
komentarisala sam negdje nesto...I sad
kad vas po tom vasem komentaru prepozna neko..ko vas nikad vidio nije ali eto na ovom nasem blogu "druzio" se samnom..Nije li to ipak nesto lijepo....Prepoznala me meni draga osoba ,koja pisala pa sada nesto i ne pise blog..A ja??Ja sam istog momenta znala o kome se radi,iako su joj podaci na fb drugaciji,citaj pravi u odnosu na blog.Sjetila sam se i ja i nje i njenog nacina pisanja i da ne nabrajam...
kliknule smo na nase FB prijateljstvo i
tek sada se znamo praaavoo.
eto..pa ko kaze da virtualno nije ono pravo,vara se..Moze da postane pravo.Do nas je.