Teslio

I sinoć kad smo odlazili od njega tražeći blagoslov, svojom već iznemoćalom rukom zakrstio je vazduh savršeno spokojnim i sigurnim pokretom da se činilo da će taj krst ostati tamo zauvek</span>

<span>Životni podvig Patrijarha Pavla je najbolji odgovor na pitanje kako da nam budu jasnija neka pitanja naše vjere. U času kada predstavljamo troknjižje tog naslova, sutrašnjeg dana se ne pribojava jedino Patrijarh Pavle. Njegov narod se na svako crkveno zvono trza i na svaki pomen njegovog imena strepi samo od jedne vijesti moleći se da ga ta čaša mimoiđe, u ovom času kad mu je najpotrebniji i kad se svako pita kako bismo bez njega. Jedini koji je tu brigu prebrinuo je Patrijarh Pavle koji se podvizavao da u svakom trenu bude spreman da izađe pred lice Božje, živeći kao da će mu svaki dan biti sudnji i svaka reč poslednja. Kao da je ispunjavao sopstvene riječi: „Kad se čovek rodi, cio svijet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, cio svijet plače a samo on se raduje".</span>

<span>Odavno je postao čuven odgovor onog djeteta koje je na pitanje Ko je ovo? odgovorilo: „To je Patrijarh srpski Gospodin Pavle - budimo ljudi!" Za ovaj dodatak svojoj tituli Patrijarh Pavle je založio i svoj život i svoj pontifikat. I u bolesničkoj postelji ne prestaje da služi ponavljajući budimo ljudi i izdržimo do kraja.</span>

<span>„Nismo birali ni zemlju gde ćemo se roditi ni narod u kome ćemo se roditi ni vrijeme u kojem ćemo se roditi, ali biramo jedno - da li ćemo biti ljudi ili neljudi."</span>

<span>- I sinoć kad smo odlazili od njega tražeći blagoslov, svojom već iznemoćalom rukom zakrstio je vazduh savršeno spokojnim i sigurnim pokretom da se činilo da će taj krst ostati tamo zauvijek. Niko u bučnije vrijeme nije govorio tiše, a da se čuo dalje, niko nije govorio manje a da je rekao više, niko u bezočnije doba nije duže gledao istini pravo u oči.</span>

<span>Niko se za slavu zemaljsku nije grabio manje, niko se nije ukrasio s više ukrasa da se svakog ukrasa lišavao. Niko nije bio prirodniji u neprirodnijim prilikama, niko svoj autoritet nije uspostavio jednostavnije, bez viška reči i viška pokreta. Niko svoju riječ nije ovijao od svega suvišnog, a sebe i svoju dušu otrijebio od svakog truna, a ipak rekao: „Srećan sam što nisam bezgrešan".</span>

<span>Bog zna je li slučajno što se kosovska drama poklapa sa dramom Patrijarha srpskog Pavla, dugogodišnjeg Episkopa raško-prizrenskog i današnjeg Arhiepiskopa pećkog. I rečenice koje ponavlja najčešće se tiču Kosova. U najveće svetinje uz Pećku Patrijaršiju, Dečane, Bogorodicu Ljevišku, Gračanicu, Patrijarh Pavle ubraja i Kosovo Polje „na kojem je odbranjen naš najvažniji nacionalni i duhovni princip". Za njega Kosovo nije samo kraj i zemlja na kojoj su naše najvažnije svetinje „nego i nauka koja je u njima predavana i kojoj su nas one učile".</span>

<span>Sve definicije Kosovskog Zavjeta i Carstva Nebeskog nadvisuje riječ Patrijarha Pavla. To je riječ koja prije njega možda nikad nije izgovorena ni na jednom jeziku, a pogotovo je nije izgovorio duhovni vođa jednog naroda.</span>

<span>„Kad bi osnivanje naše nezavisne države i njeno održanje i napredak bili mogući samo zločinom, ja bih prije pristao da nestane ne samo velika nego i mala Srbija i svi Srbi zajedno sa mnom, nego što bih pristao na neljudsko i nečovječno. Eto to je za mene Kosovski Zavjet i opredjeljenje za Carstvo Nebesko".</span>

<span>„Sveti knez Lazar nije protiv života na zemlji niti protiv carstva zemaljskoga. Ali kad već treba jedno da se gubi, bolje izgubiti zemaljsko nego nebesko".</span>

<span>Ali „ništa nije izgubljeno dok nije izgubljeno". Uz sve rečeno, Patrijarh Pavle je i jedan od najizvedenijih pisaca srpskog jezika. Njegov glas i dikcija najproduhovljenija je melodija našeg javnog govora. Patrijarh piše kao što govori, a govori kao što živi onaj koji je postao najubedljivija ličnost našeg vremena. Takva naracija je mogla doći jedino iz knjiga. Naš Patrijarh je i usmen i pismen, ali je pismeniji nego usmeniji. Došao je iz knjige i služio knjizi, onoj jednoj jedinoj i najvažnijoj, čije ga je slovo rodilo i čiji je junak i on sam.</span>

<span>(</span><span>Reč akademika Matije Bećkovića na predstavljanju troknjižja Patrijarha Pavla: »Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere", na Kolarčevom narodnom u niverzitetu, 29. novembra 2007. godine</span><span>)</span>

<span>Izvor: Politika (decembar 2007. godine)