Socijalna fobija

Kategorija: Glavna
Tagovi: Sociofobija, Socijalna Fobija, Psihicki Poremecaj, Psihologija, Psihijatrija

Socijalna fobija

 

 

Što je socijalna fobija ?

 

Fobija je izraženi trajni strah, najčešće preteran i neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ill situacije. Većina se ljudi boji npr. visine iii pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživaIi u njima.


Mnogi se ljudi osećaju pomalo nelagodno ili strahuju pri susretu s nepoznatim ljudima ili u nekim socijalnim situacijama. Međutim, neki postaju i vrlo uplašeni u takvim situacijama. Taj strah može biti toliko intenzivan da počinju izbegavati takve, za njih ugrožavajuće, situacije. To je socijalna fobija.
Razlikuju se opšta i specifična socijalna fobija.


Opšta socijalna fobija

 

Ako osoba pati od opšte socijalne fobije, tada strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pažnje drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate šta ona radi. Strah se može osećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupovinu ili u restorane. Može se osećati vrlo nelagodno ako je neobučena pred drugima, pa izbegava odlaske na plažu. Možda oseća strah od toga da ne ispadne smešna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to zaista trebala učiniti.


I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prie ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi. Ako čovek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vreme hodati ispred vrata "skupljajući" hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan. Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osećaj da svi gledaju baš u njega. Kako bi oboleli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji oseća, možda je već pre odlaska na zabavu popio "čašicu pića". Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za "čašicom" da bi se osećao opušteno i manje uplašeno.


Specifična socijalna fobija

 

Ta vrsta fobije se obično pojavljuje kod ljudi koji su u središtu pažnje zbog svog zanimanja, npr. trgovci, glumci, muzičari, učitelji. Specifična socijalna fobija se može pojaviti i kod bilo koje osobe koja mora nastupati iii govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, verovatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim kontaktima s drugim ljudima nema nikakvih problema. Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postaje vrlo uplašen. Možda drhti ili ima suva usta. Njen strah može biti toliko intenzivan da ga potpuno onemogućava da govori.

Kako to izgleda imati socijalnu fobiju?


Ako osoba pati od socijalne fobije, verovatno je zabrinuta i zaokupljena time kako će ispasti neznalica ili se osramotiti u javnom nastupu pred drugima. Možda će iscrpno razmišljati o svim mogućim neugodnim i zastrašujućim situacijama koje joj se mogu dogoditi. I kada se doista nađe među grupom ljudi, njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno paralizuje i da nije u stanju reći ili učiniti ono što je nameravala. Kada se cela situacija završi, oboleli je ponovno zabrinut zbog onoga što se dogodilo, ponovno u detalje analizira celu situaciju želeći da je ovo ili ono drugačije uradio.


Mnogi somatski simptomi prate stanje socijalne fobije (suvoća usta, znojenje, lupanje srca, nagon za mokrenjem ill pražnjenjem creva). Kod nekih se taj strah manifestuje crvenilom lica, drhtanjem tela ili ubrzanim disanjem. Sve to može još više povećati strah.


Strah može biti toliko jak da se javi pravi panični napad. To je kratkotrajni period (traje svega nekoliko minuta) vrlo intenzivnog užasavajućeg straha kada osoba misli da će izgubiti kontrolu nad sobom, umreti ili poludeti. Napad obično prolazi spontano, a osoba se nakon toga oseća iscrpljeno i slabo (malaksalo).


Socijalna fobija utiče na svakidašnji život i na mišljenje o sebi. Tako svakidašnji život može biti uistinu težak i mučan, kada se čini da ostali ljudi s lakoćom obavljaju stvari koje se obolelima čine nemogućima. Možda osoba ima osećaj da je preosjetljiva, da je dosadna i opterećujuća za druge ljude. Zbog svega toga može se osećati tužno i nesrećno, a time je i problem veći.


Zbog straha od različitih socijalnih situacija, svoj život i život porodice osoba organizuje tako da ih izbegava. Zato propušta mnoge stvari koje većinu ljudi raduju. Možda ne može otići na roditeljski sastanak , u kupovinu ili zubaru. A možda je namerno "izbegla" unapređenje na radnom mestu čak iako je sposobna obavljati zahtevniji posao od onoga koji trenutno obavlja. Otprilike polovina ljudi koji pate od socijalne fobije, uglavnom muškarci, imaju teškoća u ostvarivanju dugotrajnijih emocionalnih veza.


Učestalost socijalne fobije


Otprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju.

Moguće komplikacije


Kod nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba lečiti. U težim i dugotrajnijim poremećajima izbegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti u agorafobiju. Tada bolesnik oseća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mesta i/ili prisutnosti mnoštva Ijudi, pa uopšte ne izlazi iz kuće.
Neki Ijudi koji pate od socijalne fobije počinju da konzumiraju alkohol ili anksiolitike kako bi umanjili strah, što može uzrokovati zavisnost.


Što uzrokuje socijalnu fobiju?


Točan uzrok nastanka socijalne fobije se ne zna. Pretpostavlja se da je reč a poremećaju u razvoju Iičnosti od treće do sedme godine. Takva osoba zadržava preteranu stidljivost i strah da će ljudi biti prekritični prema njoj.

Ima li tome pomoći?


Postoji više načina Iečenja socijalne fobije. Najčešće se primjenjuju različite psihoterapijske metode i lekovi, posebno ili u kombinaciji.

Psihoterapija


Primjenjuju se različite metode psihoterapije, npr. metode relaksacije ili lečenje sistemskom i podržavajućom ekspozicijskom terapijom. Dobri rezultati postižu se analizirajući ponašanje (biheviorizam), odnosno spoznajnom (kognitivnom) psihoterapijom. Metoda INFOTURN se pokazala kao najuspešnijom.

 

Nema objavljenih komentara.


Prijavite se da biste objavili novi komentar