Beli andjeo - manastir mileseva

Kategorija: Istorija
Tagovi: Beli Andjeo, Pravoslavlje, Mileseva, Manastir, Istorija, Ljiljana1953

 

 

Freske Mileševe se ubrajaju među najbolja evropska ostvarenja 13. veka, a od njih najpoznatiji je Beli Anđeo. Pored Belog Anđela druga remek dela su Bogorodica iz Blagovesti i Ktitorska kompozicija sa portretom kralja Vladimira. Ova dela takođe predstavljaju i najveće domete slikarstva tog doba u Evropi.
Manastir je danas sedište episkopije Srpske Pravoslavne Crkve na čijem je čelu episkop Filaret Mićević, pod čijim su rukovodstvom okruženje manastira i manastrski konaci dobili izuzetno sređen izgled.

Manastir Mileševa je srpski srednjevekovni manastir. Nalazi se na šestom kilometru od Prijepolja na reci Mileševci. Zadužbina je Kralja Vladislava Nemanjića sina Stefana Prvovenčanog, a unuka Nemanjinog. Sazidan u XIII veku. Ako se povežu istorijske vesti i svedočanstva na freskama zidanje i slikanje Mileševe stavlja se u doba između 1219. i 1235. godine. Zidan je u raškom stilu po ugledu na ranije vladarske zadužbine Studenicu i Žiču. U priprati, koju je kralj Vladislav dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica svetog Save. Njih su Turci 1594. godine prilikom osvajanja preneli na Vračar(Beograd) i spalili, u pokušaju da slome srpski duh.

Mileševske freske su vrlo visokog umetničkog kvaliteta. Slikari koje je kralj Vladislav pozvao da živopišu crkvu bili su Grci, školovani u nekom velikom centru Vizantijskog Carstva, u Carigradu, Nikeji ili Solunu, gde je negovan rad u mozaičkoj tehnici. Živopis u naosu i oltaru nastao je po želji Svetog Save, po svemu sudeći pre 1228. godine. Studenička praksa imitacije mozaika nastavljena je i još više razvijena ovde u Mileševi. Na zlatnoj pozadini sa iscrtanim kvadratićima urađen je dvorski "žuti živopis" u naosu i jedna kompozicija iznad ulaza iz priprate u hram, dok su freske u oltaru i priprati rađene na plavoj osnovi bez kvadratića. Interesantno je da raspored kompozicija Velikih praznika odudara od uobičajene šeme, zapravo poređane su obrnutim redom, zdesna nalevo i odozdo naviše. Tako su se pojedine scene našle na neuobičajenom mestu: Pričešće apostola visoko pod kupolom(Hristos u sredini je jednom naslikan, kao u Sv. Sofiji u Ohridu), Sretenje na dva zapadna pilastra i to Bogorodica s Bogodetetom i Josif na jednom, a Simeon i Ana na drugom; Blagovesti su kao pandan Sretenju na istočnom paru pilastara, samo što je anđeo na levom i kreće se prema Bogorodici sleva nadesno, umesto obrnuto.

Mileševa je jedno od najznačajnijih duhovnih i umetničkih središta srpskog naroda. Veliki značaj u narodu je stekao posle prenošenja moštiju Sv. Save iz Trnova 1236. godine. Više od tri veka bio je grobnica Svetog Save.

U Mileševi je 1377. godine krunisan kralj Tvrtko I Kotromanić za kralja Bosne i Srbije. Mileševa se u to doba nalazila na teritoriju njegove države.

Posle smrti Sv. Save, kralj Vladislav je oko 1236. godine uz mileševsku crkvu dogradio spoljnu pripratu s bočnim kapelama i u nju je, posle prenošenja iz Trnova, položio mošti Sv. Save. Tada je nastao i živopis ove spoljne priprate. Svi zidovi su bili prekriveni scenama Strašnog suda. Na istočnom zidu na žutoj pozadini je centralna scena - Deizis: Hristos na prestolu, s Bogorodicom i Pretečom, okružen anđelima i apostolima; grešnici na južnom zidu su na crvenoj pozadini a pravednici u raju na severnom zidu, na plavoj pozadini; svuda je islikavanjem kvadratića podražavan mozaik. Ove freske su radili domaći majstori ugledajući se na starije slikarstvo naosa.

 

 

Nema objavljenih komentara.


Prijavite se da biste objavili novi komentar
Ljiljana1953
SWITZERLAND
♥ღ♥ღ Sto ne zelis sebi, ne pozeli nikome!!! ♥ღ♥ღ