Malo treba da budes srecan

Kategorija: Moje Bubice
Tagovi: Zima, Novi Sad, Sneg

Spicilo se neko sivilo preko Novog Sada,  kisa lupeta gluposti po mom krovnom prozoru a ja zadovoljno lezim u krevetu, rastezem se i razmisljam koliko mi malo treba da budem srecan. To lupetanje po prozoru, hladan vazduh tek probudjene zime i iskreno, ne mogu da docekam neki ozbiljniji sneg.

Volim da gledam krupne pahulje u narandzastom plesu. Sacekas noc, stanes ispod bandere koja ima narandzastu sijalicu, podignes glavu ka njoj i posmatras krupne pahulje kako provejavaju kroz to narandzasto svetlo. Ako imas srece, neka ti padne pravo na lice! Ne cujes buku, saobracaj, sve je nekako mirno, tiho, i u sred sveg tog snega, tebi je toplo. Mislim, meni je toplo.

Kada se dovoljno izigras, vratis se kuci, smrznutih prstica, nosa, tiha muzika iz nekog coska, poznati mirisi doma, jos jaci nego inace. Zatim miris kafe ili caja, i...

Zivot je tako lep, i tako malo treba da budes srecan. :)

Nema objavljenih komentara.


Prijavite se da biste objavili novi komentar
sylar
SERBIA
Ne raspravljaj se sa budalom, pobedice te na iskustvo..