Cene svetske, a plate srpske

Kategorija: Biznis
Tagovi: Trgovina, Cene, Trgovačke Marke

Po standardu smo među poslednjima u Evropi, ali su nam zato cene namirnica u trgovinama mahom – evropske, ili tu negde, a kod nekih proizvoda čak i više.

Uz evropske cenovnike pazarimo kod većine trgovaca – kako kod onih manjih domaćih koji još opstaju, tako i kod stranih koji posluju u Srbiji (iz Slovenije, Hrvatske, Belgije, Nemačke).

 

Državni statističari nas, pak, stalno uveravaju da je hrana u Srbiji najjeftinija u regionu, ali cenovnici to demantuju. Zato većina naših građana kada poseti evropske prestonice ima osećaj da su cene nekih osnovnih namirnica iste, pa čak i niže nego kod nas, pogotovo ako se pazari u tamošnjim velikim diskontnim lancima. A da naše cene hrane ne prijaju džepu, potvrđuje i sve brojnija armija koja prelazi državne međe i pazari u pograničnim gradovima Mađarske, Rumunije.

Uporedna provera po trgovinama u Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, Berlinu, Briselu pokazuje da su neke namirnice koje se nude u istom rangu cena kao u Srbiji. Posebno kada je reč o trgovačkim robnim markama, na koje poslednjih godina odlazi sve veći deo pazara i na razvijenim evropskim tržištima dostižu i do 45 odsto ukupne ponude trgovinskih lanaca.

Na primer, trgovačke robne marke dnevnog mleka, mlečnih čokolada ili jaja koštaju u Sloveniji, Nemačkoj koliko i na srpskom tržištu. Pola kilograma margarina može da se kupi za jedan evro u Sloveniji, a za 99 dinara u Srbiji…

Naravno bilo je naivno i očekivati da će dolazak stranih trgovaca ovde doneti i konkurenciju kada su u pitanju i cene, jer oni ovde kupuju deo tržišta i zanima ih zarada, a ne kolika je naša kupovna moć.

Kupcima u razvijenim zemljama EU naruku idu ne samo mnogo veće plate koje primaju, nego i drugačije ponašanje trgovaca.

 

„U zemljama EU mnogo su veća sniženja i to ne samo za praznike, već svakog dana, za razliku od nas, gde su popusti više kozmetičke prirode“, kaže Saša Đogović, ekonomista.

„Naravno, u ovom slučaju presudna je veća konkurencija, mnogo veći izbor, tržište je otvorenije, a to diktira ponašanje prometnika i „borbu“ za svakog kupca. Cene su kod nas visoke zbog „plitkog“, odnosno zatvorenog, tržišta, sa dosta monopolskih struktura u raznim sektorima. Zato imamo jednu „neelastičnost“ u cenama, u odnosu na postojeću opadajuću kupovnu moć stanovništva.“

Na nedostatak konkurencije upiru prst i udruženja potrošača

„Svetska kriza jeste uticala na rast cena hrane, uz to kod nas je sada povećan i porez na dodatu vrednost, ali dobar deo trgovaca zloupotrebljava činjenicu da nema dovoljno konkurencije“, kaže Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača.

„Problem kod nas predstavljaju i razlike u cenama istih proizvoda, koje ‘idu’ i do 20 odsto.“

Kako god se okrene, priča o cenama u našim trgovinama svodi se na priču o monopolistima kako među proizvođačima, tako i među trgovcima, bilo oni strani, ili ovdašnji. A, može i na dilemu – kako su takav položaj obezbedili?

Plate i hrana

Ako su cene nekih namirnica kod nas i niže od evropskih, naši građani su na dnu kada se „vagaju“ primanja. Zbog toga za kupovinu prehrambenih proizvoda stanovnici Srbije izdvajaju više od 43 odsto mesečnih primanja. Istovremeno, našim susedima Hrvatima za hranu mesečno je potrebna trećina plate, odnosno oko 30 odsto zarade, Slovencima nešto ispod četvrtine, a stanovnicima u razvijenim evropskim državama između 15 i 20 odsto mesečnih prihoda.

Kod nas i skuplje

Proizvodi poznatih prehrambenih brendova poput „nutela“ krema, „nes“ kafe, namaza „rio mare“… često su i skuplji u srpskim prodavnicama nego u evropskim. Na primer, „milka“ čokolada od 100 grama u prestonicama EU može da se kupi već od 89 centi do 1,10 evra, a kod nas je najčešće od 112 do 152 dinara.

 

Economy.rs

Nema objavljenih komentara.


Prijavite se da biste objavili novi komentar
tbloger
Blogging is my passion...