Teslio

Ne čuva se tako obraz i poštenje!

Ko hoće da narod i vodi i brani,

Taj u duši vječno muški ponos hrani, -

On ne puzi, on se uz Golgotu penje.

Zastavu ti svoju bješe narod predô,

I za tobom pođe i u borbu stade,

Al' ti eto, vođo, posrnu i pade...

Gdje ti oči bjehu? Što nijesi gledô?

Zar ti što do juče bješe orô smjeli,

Ti u kog je vjera založena bila,

Zar blatom da sada kaljaš svoja krila?

Pred tiranom našim da poklekneš, je li?

On ti pruži časti, on te u vis diže,

A do juče, znaš li, s njime si se klao!

Gdje je ljudski ponos? On je eto pao –

Prevaljeni soko u prašini gmiže.

Može li ti narod prostiti to djelo?

Jesu li to puti duša svijetlijeh?

Ne, to je znaj, vođo, jedan teški grijeh

I ljaga što kalja junakovo čelo.

Ne čuva se tako obraz i poštenje!

Ko hoće da narod i vodi i brani,

Taj u duši vječno muški ponos hrani, -

On ne puzi, on se uz Golgotu penje.