Bojim se... Bojim se kad čujem našu pjesmu ne zamislim se, ne osjetim više ni bol ni radost ni sjetu ... bojim se jer ne osjećam ništa. Ponekad pokušavam da se sjetim tvoje boje očiju, al u magli su mi, da se sjetim nas, al samo mi slike daleke prolaze kroz glavu kao neki davno odgledan film ili san.
A voljela bih da se sjetim i da osjetim barem onaj bol koji je parao moju dushu i ostavljao tragove ili da se sjetim poljupca ,tvog osmjeha, budjenja kraj tebe,tvog pogleda u kojem sam vidjela i tugu i bol i strast i ......................dalje nema jer ljubav u tim ocima vidjela nisam.A zeljela sam toliko da sam cak i vidjela u nekim trenutcima kad sam te najvise voljela,moja ljubav je voljela za dvoje!
Nekada sam se sjecala,znala sam tacno kad si nesto rekao,kako si me pogledao,kako si izgledao,sjecala sam se mnogo cega i zivjela od tih sjecanja.
Sada ne osjecam nista, cak i kada zelim da se sjetim tebe jedino cega se sjetim je moj odlazak i tvoj pogled kad smo se rastajali.Nije to bila bol zbog rastanka ,niti zelja da cemo nekad ponovo biti zajedno,za tebe je to bio kraj............
A ja.............gdje je moj kraj bio,bila sam srecna ,mislila sam da sam voljena i da je ovo samo pocetak nas.
Nas vishe nikada bilo nije a pitala sam se i pitala............je li moguce da neko koga toliko volim mene ne vidi,ne cuje,ne poznaje vishe.Probudi se,govorila sam sebi,vrati se u realnost al ne i dalje sam sanjala da ce doci dan kada cemo opet biti zajedno pa makar mi bio posljednji.Udarac za udarcom je slijedio,gledala sam neke druge oko tebe koje isto" volis" kao i mene i pitala se hoce li ijedna od njih biti voljena zaista.Pitala sam se jel ti uopste mozes da volis !!!Mnogo opravdanja sam imala za tebe ali niti jedno nije bilo logicno.I onda je doshao dan kada sam shvatila.............kakav si i ko si,sta zelis.
Ono sto sam znala svo vrijeme a nisam htjela da priznam sebi je isplivalo.Bilo mi je zao,ne tebe nego onih koji ti i dalje vjeruju.Zatim zaborav slijedi.........
I on je najtezi jer se budish,idesh dalje a nema vishe ni pjesme ni pogleda ni osmjeha ni ljubavi.
Ne mogu da se sjetim vishe a nekad bi voljela da mogu.
Jer bez obzira na tebe ,ja sam voljela i ta ljubav je bila cista,lijepa,budila je u meni davno zaboravljena osjecanja.
Sad sam opet ona ista,realna s cvrstim tlom pod nogama.Sanjam ja ali ne kao nekad kad si ti bio tu....
Пријавите се да бисте објавили нови коментар
Sto se tice pogresnih o tome bi mogao napisati esej...a vidis, razmisljamo isto - i meni su te osobe kad mi ucine nesto lose apsolutno nebitne.
Pozdrav za tebe :-)