Kulinarstvo

Kuvanje je opsesija našeg vremena. Deset posto svetskih bestselera godišnje otpada na knjige o kuvanju. Ali, to danas nisu, manje ili više bogato ilustrovane zbirke recepata. Kuvanje kao lična filozofija, ritual, odnos prema sebi i način života “angažuje“ autora u potpunosti. Negde je, mada se to već smatra staromodnim, povezano sa ljubavlju i afrodizijacima, negde sa nadrim ili proverenim teorijama o zdravlju, negde je do te mere pretenciozno da nastoji da čoveka pročita isključivo preko njegovog lonca. Ono si što jedeš – tvrde savremeni kulinarski gurui koji su za kratko vreme postali planetarne zvezde.

Naime, bogatstvo Džejmija Olivera procenjuje se na 200 miliona eura i on je zvanično najbogatiji kuvar na svetu. Njegova poslednja knjiga „Jela za trideset minuta“ prodata je u neverovatnih milion primeraka što je zasenilo i neprkosnovenu autorku sage o Hari Poteru. Talenat za kuvanje danas je jednak talentu za pevanje, sport ili matematiku. Ne vredi ništa manje budući da savršeno pogoduje onome što bismo najjednostavnije nazvali duhom epohe. Ljudi žele da budu lepi i da ostanu mladi. Neprivlačnoost i starost glavni su neprijatelji savremenog čoveka. Gilgamešovu opsesiju večnim životom zamenila je opsesija produžavanjem životnog veka. Ali, doživljene godine same po sebi ne vrede mnogo, ukoliko nisu dočekane zategnutog lica i sa mnogo elana. Na stranicama popularnih magazina svake druge nedelje čitamo ispovesti osunčanih, vitkih i doteranih žena koje nas obevaštavaju o lepoti seksa u sedamdesetim godinama. Konkretne savete za vršnjakinje sačuvaće za neko bestseler izdanje. Veza između starosti i mudrosti prekinuta je obezvređena. Starost je komfor, atraktivnost, uživanje, seks. Cosmo devojka je ostarila kao cosmo baka koja ljutito brani sopstveno pravo na duboki dekolte i uzastopne orgazme.

 

Pre nekih deset godina, Džoan Kolins je sa svojim mladim pratiocima džabalebarošima bila hit i fenomen, planetarna vašarska atrakcija. Danas je njen životni stil modus i načelo. Credo svih šalterskih službenica, medicinskih sestara, vaspitačica, novinarki na celom božjem šaru. Žene koje su je nekada osuđivale danas dižu kredite kako bi silikonom doradile grudi ili zadnjicu svesne da bez toga gube bitku. Savremena industrija tela, u prvom redu modna i farmaceutska, pripremila je teren za aktuelnu industriju zdravlja. Šesnaestogodišnjakinje su oterane u solarijume, mladići u naponu testosterona među dilere anabolika, mlade žene primorane da ušteđevinu čuvaju za botoks a ne za letovanje ili proširenje terase, a njihovi retki, destimulisani ljubavnici u ilegali pregovaraju sa modernim bogovima, estetskim hirurzima, o produžavanju polnog organa.

Onda su se, oni koji se još nisu okoristili o svetsku bedastoću, dosetili da negovanje spolja ne vredi ništa bez negovanja iznutra. Pošto sa „lepim mislima“ ide teže, filozofija zdravog života, najvećim delom zasnovana na zdravoj ishrani, danas je glavni partner skupim i prestižnim trovačima svakojakim eliksirima bezmalo večnog života. A trebalo bi da bude čista suprotnost. Kanal Kirchen24 potisnuo je čak i boginju svih američkih domaćica, Martu Stjuart. Ljudi gledaju na koji način hrana postaje čista umetnost, uče se tome šta je food design, broje kalorije, mere pritisak i kontrolišu krvnu sliku.

 

Kuhinja, od pedesetih godina prošlog veka, pocenjena kao prostor za žene zlehude sudbine i muškarce šonje, moderni logor patrijarhata, mesto za zaobilaženje svih koji “od života žele više“ danas je rajska destinacija, ogledalo životnog uspeha merenog lepotom posuđa, izborom i kvalitetom namirnica i umećem kulinara. Čoveku koji živi po savremenim diktatima, što znači uspešnoj i ostvarenoj osobi, neće se zameriti ukoliko pregazi starca na ulici s obzirom na količinu stresa sa kojom se svakodnevno bori ali mu se ni za živu glavu neće oprostiti konzumiranje fast food-a. Jer ono si kako izgledaš, šta nosiš i šta jedeš. I koliko stresa hendluješ. Više stresa, više perspektive. Zar Džejmi, jedan od retkih u čije dobre namere ne sumnjam i zaista pravi mag za šporetom, nije svoje poslednje izdanje prilagodio aktuelnoj brzini, ubitačnom tempu i stresu? Zdrav obrok za pola sata. Fast a slow.  Kud ćeš veće sreće?

Način ishrane postao je neotuđivi deo moderne lične karte, stilskog privjua na osnovu kojeg se individua procenjuje. I Bifon je, u ovom vremenu, zreo za temeljnu reinterpretaciju. Stil to je čovek sam, ne, stil to je sve, a čovek je u međuvremenu postao ništa. Eventualno, pokretni ofinger za stil. Ne živiš zdravo, dakle, ne vodiš računa o sebi. Stomak preliven preko kaiša pantalona i bore na čelu diskvalivikovaćete već u četrdesetoj.

Na Balkanu je situacija drugačija. Kao i sve ostalo, i trendovi u ishrani ovde stižu preko onih najgorih. Setite se ko je prvi „sricao pejdžer“, a ko vezivao Ericsson za kaiš. Estradne zvezde, odrasle na hlebu i masti, brzo su naučile da srneća leđa i šopska salata ne idu jedno uz drugo, kao i da se đus ne uzgaja po šumadijskim njivama da bi se iz njega iscedio sok. Danas im na pomen čuvenij deset sa lukom proradi želudačna kiselina baš kao i na no name krpice. Gutajući suši, nesigurni u to šta zapravo jedu, svoj sirotinjski san o glamuru nesebično su darovali onoj istoj deci, od maločas, ugljenisanoj u solarijumima i drogiranoj emsijama Sanje Marinković. Otuda tako mnogo fotografija hrane na društvenim mrežama. Fotografišu se tanjiri dok su još puni, garnirani i dekorisani. Pravilno korišćenje escajga je prevaziđena smaračina iz prohujalih vremena. Pun tanjir nećega što Seka obožava i u čemu se Dara prosto davi ima jasnu poruku. Ono si što jedeš. Ono sam što jedem.  Mislim da je fotografisanje hrane zapravo najtužnije svedočanstvo o stanju društva u kojem živimo. Gotovo je zakonomerna činjenica da tamo gde ljudi fotografišu ono što jedu ne bi li na taj način drugima saopstilii nešto o sebi ima mnogo onih kojima su puni kontejneri jedina nada.

 

U međuvremenu, kulinarski naslovi nastavljaju sa demantovanjem stereotipa. Put do muškog srca vodi preko njegovog stomaka? Ne. Put do njenog brushaltera vodi preko večere koju je on, bez ičije pomoći,  spremio. Ketreing se ne računa. Ma koliko bio skup nije nimalo seksi.

“Muškarac koji kuva to je kao mus od čokolade posle bifteka od jelena“ glasi opskurna rečenica u nekom od romana Mirjane Bobić Mojsilović. Nemam ništa protiv muškaraca koji kuvaju, statistike kažu da su u tome mnogo bolji od žena, ali nesrećni bambi, prelepa životinja žrtvovana na oltaru isprazne snobovštine. I tako dalje. Kuvanje i ljubav, kuvanje i seks, kuvanje i prijateljstvo, kuvanje i život. Prosto je nemoguće ne pomisliti kako su sve te literarne heroine, Ana, Ema Bovari, Matilda de la Mol, nadživele vreme a da im nikada nismo zavirili u lonac. Gospođa Delovej je doduše probala i rasplakala se na kraju.

 

Wannabemagazine.com/

 

 

 

Nema objavljenih komentara. Budite prvi!

Objavite svoj komentar

You must be a member of this group to post comments. Join now!