Nedavno sam bio u posjeti mom rodnom gradu, iz kojeg sam otišao priličito davno, ali ljude, događaje, miris grada, ulica , nakon one podnevne ljetnje kiše nikad nisam zaboravio. I sad kad zažmirim osjetim sve , osjetim čak i graju, galamu , uzvike djetinstva. Bio je to petak, pazarni dan u maloj provinciji, i kao svakog petka, gomila ljudi je kako je to po običaju na brdovitom Balkanu sa malo novaca u đepu razgledala ljude i robu, više nego li je pazarila .. Bili su tu svi kao sa nekim poslom, ali u biti, po najviše da popricaju sa komsijama, prijateljima, da se izvuku iz kuce, pobjegnu od neki obaveza koja i ne postoje ..a sve manje da kupuju.Ipak je kriza dosla i u moje malo mjesto,a mogao si je prepoznati po tome kako covjek drzi ruku u đepu, i prevrce ono malo sitnisa, i misli se kafa , sok, ili nešto sitno za djete . Jedva da sam mogao proci kroz to korzo ljud, prelazio sa trotoara na cestu, sa ceste na drugu stranu, ali bujica ljudi me samo nosila.Totalno sam zaboravio jedan takav dan u mom gradu..a posebno sam zaboravio ono nase Balkansko laktanje...U to nabasam na mog starog prijatelja Luku. Izgovori na brzinu pa gdje si Luka, a on meni, e, di si Fred..Pa sta ima Luka..Ma nema nista , polunervozno mi odgovori. Setam gradom sve gledam oko sebe, a nigde zivog roba.. ..Pogledam ga malo sa strane, a bujica ljudi odnese Luku dalje..
Ja onako stadoh pred ducan , praveci se da citam neke smrtovnice izljepljene tog jutra , a u stvari sam se na glas smijao.Narod usput staje pa me gleda, malo je reci sa cudjenjem ..Cuj nigdje ziva roba, a ne mozes nigdje posteno ni noge staviti kako treba.Onda se pomalo namrsti, i sjeti se, kao da me neki grom spucao iz vedra neba , otisao Zoran,otisa Pero mornar, otisao Zinge, otisao Damir, otisao Zeljko,otisla Renata, Sanja,Ranka..otisao i ja, i masa nasi poznanika iz djetinstva.Neki premladi tada preselili i na onaj svijet.I tek onda shvati na sta je Luka tacno mislio, kad je polunevozno prolazio kroz tu masu ljudi..Otisli su svi, samo je on ostao sa gomilom novi ljudi, koji su okupirali nase malo mjesto . Luka, cujem seta svaki dan sam gradom i dalje,pognute glave.. ponekad uzme kazu platno, i pokusa crtati one stare ulicice (kantune) po kojim smo se igrali kao djeca, ali nikad ne zavrsi niti jednu sliku.Za njega su govorili da ce daleko otici sa svojim slikarstvom.Nije otisao nikuda...Uskoro ce sjediti sam vjerojatno na terasi neke kafane, i piti svoj gemišt, otudjen od drugi,
Ja onako stadoh pred ducan , praveci se da citam neke smrtovnice izljepljene tog jutra , a u stvari sam se na glas smijao.Narod usput staje pa me gleda, malo je reci sa cudjenjem ..Cuj nigdje ziva roba, a ne mozes nigdje posteno ni noge staviti kako treba.Onda se pomalo namrsti, i sjeti se, kao da me neki grom spucao iz vedra neba , otisao Zoran,otisa Pero mornar, otisao Zinge, otisao Damir, otisao Zeljko,otisla Renata, Sanja,Ranka..otisao i ja, i masa nasi poznanika iz djetinstva.Neki premladi tada preselili i na onaj svijet.I tek onda shvati na sta je Luka tacno mislio, kad je polunevozno prolazio kroz tu masu ljudi..Otisli su svi, samo je on ostao sa gomilom novi ljudi, koji su okupirali nase malo mjesto . Luka, cujem seta svaki dan sam gradom i dalje,pognute glave.. ponekad uzme kazu platno, i pokusa crtati one stare ulicice (kantune) po kojim smo se igrali kao djeca, ali nikad ne zavrsi niti jednu sliku.Za njega su govorili da ce daleko otici sa svojim slikarstvom.Nije otisao nikuda...Uskoro ce sjediti sam vjerojatno na terasi neke kafane, i piti svoj gemišt, otudjen od drugi,
misleci na proslost. A, ja cu uskoro opet do mog malog grada,sa prvim tresnjama "rankama"ali ovaj put cu otici sa Lukom nekuda na pecanje na nekoliko dana , i okrenuti janje, prase i sve sto se da okrecati, sa ono malo nas otpisani sto je ostalo, a što se najavilo za povratak na svoje ognjiste, a ne neki novopeceni gradjana. .
Luka jedino ne zna da smo i mi svi po sebi Luke, u zemljama u
Luka jedino ne zna da smo i mi svi po sebi Luke, u zemljama u
kojima zivimo,ali to mu niko nece ni pokusati objasnjavati.
Ko
zna da li ce nas nakon toga vise ikad zivot sastaviti.?Vjerojatno ne ! No, do tada.
Bitno je da ce biti dobri žena, dobri prijatelja,vina i naravno Luka.
Imas li ti svog Luku ? Ili si mozda i ti upravo On.. ili ja ?
Prijavite se da biste objavili novi komentar
"Priča bi imala daleko veću vrijednost da ima, bar, sva svoja slova..." A, da ima "sva tuđa slova", kakva bi onda bila priča?! Ako ćemo nekoga vući za uši zbog nepismesnosti, moramo za to biti itekako opismenjeni. Maternji je ovo jezik! Pozdrav za kritizera:D
Elem,đelem:
Izvinjavam se za lapus calami. Trebalo bi: nepismenosti. Izvinjavam se i za lapsus linquae: ovde je vuča za uši zbog "nepismenosti" od strane onoga ko ne zna šta je misao. Da zna, pisao bi sve tuđim slovima. Jer, slova jesu tuđa, a misli samo naše.
je totalno nebitno sto bi prica imala neki veci smisao ili ne..Meni je bitan moj frend, i moj rodni kraj.
Toliko o smislu u ime smisla.
Ovaj put zbog onih što viru i nemaju mooda da se ovde oglase: kad sam došla na svoj blog, pomešao si me sa nekim drugim, zapravo sa nekom drugom jer ti je moj nik bio nepoznat. Ubrzo se ispostavilo da to nisu iste osobe, pa si iz lepih manira izbrisao rečenicu koja je bila izuzetno korektno napisana, samo što meni u prvi mah nije bilo jasno šta je ona značila. eto, da se ne potpiruje mašta onih što glede preko tarabe - ako mi cilj nije preambiciozan! Samo gospod zna šta upravlja njihovom maštom.