Beograd 70-ih

Kategorija: Glavna
Tagovi: Beograd 70-Ih
2 komentara

 

Kada pričamo o lepim prošlim danima - mi pričamo o
histeriji lizinga, o putovanjima, gradnji, kupovini na kredit, o poslovima
zvanim "lezi lebu..." Imam utisak da su 70-e, a tek o 60-im i da ne
govorim - zaboravljene. Ceo komunizam smestio se u svojih poslednjih 10
godina i mi sad pricamo svojoj deci bajke, a ona izbezumljeno slusaju, ne
znajuci koga da mrze sto to vise nije tako.

Voleo bih da se podsetim kraja 60-tih i ranih 70-tih.

Kao prvo - uzasne nepravde koja je delila 'seljake' od 'gradjana': u
gradovima - regionalnim centrima, uveliko su se gradila nova naselja,
kupovale "fice", "tristaci", poneki "taunus", jurcalo na izlete i za Trst,
kupovao se namestaj i oprema na 5-godisnje kredite. Po kucama su za bedne
pare bedinovale, donosile sir i rakiju, bile kucne pomocnice - seljanke iz
blize i dalje okoline. Selo je ostalo negde u Africi: sistemom cena
opljackano kako bi se odrzavao standard radnicke klase (van Srbije?),
ostavljeno bez puteva, telefona, zdravstva, javnog prevoza, na kraju
krajeva - bez devojaka, a onda i bez dece - osudjeno na propast. Selo je
pobeglo - sto u gradove, sto preko granice.

U Beogradu se osecala jasna kastinska podela izmedju drzavnih sluzbenika,
sefova, direktora, oficira - sa jedne strane i "proletarijata", sa druge.
Dok su se prvi uselili u nove solitere, mucio ih parking i bezobrazne
krojacice, drugi su jos dugo isli na zajednicki WC na dvoristu, kupali se u
koritu i davali decu u proizvodna zanimanja.

Svi mi to znamo i secamo se kao da se juce desilo, ali kad pricamo o
komunizmu, onda kao da je samo postojao tenis i shopping-ture po Maleziji.

Do pocetka 80-tih ozbiljni ljudi nisu pratili modu - to se smatralo
bolesnim. Kupovali su vecne cipele, odela i kapute, a modu prepustali
svojoj deci. Lepo vaspitana deca takodje su nosila nesto neprepoznatljivo i
vanvremeno, a samo posveceni su pratili zapadne uzore. Po oblacenju se sa
kilometar mogao prepoznati seljak, mlad ili star, svejedno - seljaci su
ispastali neku kaznu za nesto, no svi smo mi to smatrali pravednim, svima
su nam izgledali smesni, otuzni i zaostali, i niko se nije pitao - dokle?
Sluzbenici su nosili kozne tasne, bele kosulje, sesire i kravate, radnicka
klasa - karirane kosulje i jednobojna teget ili braon odela (sako-pantalone).
Seljaci su nosili nesto neprepoznatljivo, a blatnjavo, nesto sto je samo
odisalo nemastinom.

Kupalo se subotom, koja je inace bila radni dan, kosa se prala svakih 15
dana (neka se ne bune oni koji su isli ispred vremena), ulazak na igranku
na Masincu pruzao je isti ugodjaj kao danas - u teretanu. Skolska odelenja
su smrdela od cetvrtka do subote, a prigradski autobusi - bez pauze.

Mi pubertetlije bili smo rahiticni i bubuljicavi i svi su verovali da to
tako treba, no kasnije generacije dokazale su da je problem u higijeni i
ishrani, a ne u genima.

Do sredine i kraja 60-tih meso se jelo nedeljom, u boljim kucama i sredom.
I to sto se jelo - danas niko ne bi hteo: suvo meso, preradjevine,
iznutrice - nedostatk frizidera i zapusteno stocarstvo cinili su svoje.
Ponuda voca bila je, za danasnje pojmove - katastrofalna (ne racunajuci
Jaffa-agrume u roze papiricima): neke 'ekoloske' jabuke, kratka navala
sezonskog voca, sve to - ako se nadje. Sa alkoholom se ekonomisalo, jer
jednostavno nije bilo para, a kasnije - i navike da se trosi.

Ko je usao u stan sa centralnim grejanjem - taj se spasao, on bi presao s
onu stranu kastinske podele na soliterce i bulbulderce. U soliterima se,
jevtinom naftom, grejalo kao da je Sudnji dan. Za to vreme - domacini su po
svojim stanovima i kucama lozili- neki u sobi i kuhinji, neki - samo u
kuhinji. Tu su se pred spavanje donosili jorgani da se zgreju, tu se
presvlacilo i odatle trceci uskakalo u ledene sobe.

Asfalt je tada prodro mozda u trecinu beogradskih ulica, ostale su mogle da
se zadovolje turskom kaldrmom, a podosta i je bilo - sa metar blata, ja cu
pomenuti Zemunsku, ko pamti. Lepo je bilo cuti pred zoru PKB-ovog TAM-a,
natovarenog zicanim korpama sa mlekom i jogurtom u flasama - po kaldrmi je
tako zvonio da se culo jos od Ruzveltove. U nasim bulbulderskim ulicama
nije ni palio motor (stedeo je naftu), nego bi se spustao kao tajfun.

Sve je to bilo, neko se iz toga spasao ranije, neko kasnije, neko - nikad,
ali se danasnjoj omladini ta komunisticka epizodica od svojih 30 godina -
precutkuje, za ljubav "uvoda u kraj' - sjajnih 80-tih. Samo ih pumpamo kako
se opako dobro zivelo i kako je sreca da je sve to propalo. A reci cu posle
nesto i za te 80-te.

 


PROMETEJ - Jul 23, 2000 12:14 (*.bluewin.ch)

Sto si me makar na trenutak vratio u ono tako zaboravljeno vreme. Ja nisam Beogradjanin ali sa ponosom sam se prepoznao medju onima sa kariranim kosuljama i plavo -braon sako - pantalonama (Radnickim). Slazem se u potpunosti sa tobom i saucestvujem u tvom zalu radi dece i omladine kojima neko slucajno ili namerno uskracuje taj deo istorije. Ipak hvala ti i u njihovo ime jer Bog im je tebe kao spasioca poslao.
Nastavi samo uz tebe sam

Pozdrav tebi i Srbiji koja ce nadam se uz tebe stati.


 

 


PROMETEJ - Jul 23, 2000 12:18 (*.bluewin.ch)

Oprosti greskom izostade sam pocetak a on glasi: HVALA TI BRATE

 

 


dule - Jul 23, 2000 12:57 (*.net.yu)

Osim retkih izuzetaka - sve kafane, bifei i restorani bili su drzavni. A to
je znacilo, slicno kao i na moru: izvinjavanje kelnerima sto ste tu, sto
jos uvek sedite, sto nedovoljno narucujete. Dozvati kelnera iz
nije-mog-rejona bio je ustvari disciplinski prekrsaj i to se njima nije
desavalo. Pepeljare su se prale valjda u procesu proizvodnje, kasnije su se
samo brisale, stolnjaci i kelneri - takodje se nisu prali.

Do 1973-ce ulazak u autobus GSP bio je borilacka vestina. Ja sam imao srecu
da putujem sa 28 (Trg Republike - Gradska bolnica). Autobusi sa 2 vrata -
na sredini i na kraju, sa motorom velicine prosecne krave, smestenim kod
vozaca. Vrata bi se sa mukom otvorila i ukazao bi se neprobojni zid teget i
braon odela, shapka konduktera koji se drao 'sredina - napred', a znao i da
zapreti crnom daskom "28 Gradska bolnica". Kada bih se, posle par rvackih
zahvata, probio na zadnju platformu, zaticao sam snasu Slovakinju sa
korpama, kantama za sir i samu ogromnu i van JUS-a, kako je nekom madjijom
vec uspela pre mene da udje i kako se svadja sa kondukterom - da li da
plati kartu za svoje sepete ili ne.

A jos pre toga - za Rakovicu i Zemun mnogo sigurnije se putovalo vozom i
peske, a na tramvaj se nije mnogo racunalo; od Liona do Centra najsigurnije
su bile sopstvene noge, tako da TV-serije sa praznim tramvajima - ne
odgovaraju istini.

Ja sam bio uobicajio, dok me policija nije izmlatila - da se kesham: em je
jevtinije, em se ne guras i ne nasmrdis, em je svezina, cist vazduh i
sirina. Dobro, bilo je i tu guzve, u lose dane visilo nas je po
troje-cetvoro na jednim vratima, ali cak ni preklinjanja konduktera da
udjemo unutra, da se vozimo besplatno - nisu pomagala u vrele letnje veceri.

Ehhh, lepo bese, al - dal' pricati deci?...

Na more su sluzbenici krenuli 60-tih, radnicka klasa - krajem 70-tih, a
penzioneri i seljaci - jos kasnije. Dugo se smatralo normalnim da se deca
posalju na more (sa izvidjacima, sa skolom ili Mladost-turistom), a da je
za roditelje dovoljno da se malo sklone u selo, ili eto - do Lida, ako vec
selo ne funkcionise.

Put do mora bio je podvig. Asfalt se zavrsavao u Uzicama, Zvorniku,
Karlovcu, jedino se za Istru moglo 'gospocki'; prelazak Malog Alana bio je
posle povod za duge zimske price. Sobe sa WC-om, ljubazni domacini, tekuca
voda - bili su mislene imenice u tek probudjenoj Dalmaciji. Mestani su bili
uvereni da su turisti tu zbog njih, nikako obrnuto, i da je nevolja sto
lepo ne posalju pare postom, nego za njih jos i nesto izvoljevaju. Spavalo
se gde se stiglo, jelo sta se stiglo i - svi su mislili da bolje nema.
Telefonirati iz pakleno vrele poste, drati se tako da bi se culo preko brda
- bilo je smesno i ponizavajuce. Voda je, tamo gde je postojala, dolazila
sa zalaskom sunca, ili oko ponoci - zavisno od sezone, od vase srece; neki
su tvrdili da je zdravo spavati sa slanom kosom i kozom.

Glavni turizam bio je po vikendicama, koje su, shodno nasim seljackim
predstavama, apsorbovale drugi talas viska novca koji se pojavio kod
gradjana. Prvi je otisao na kola i namestaj, a kulturu i obrazovanje
ostavljali smo za neke vise faze komunizma. Vikendice su dugo bile bez
vrata i prozora, jos duze - bez tekuce vode i WC-a, ali je sreca da se
probudis na moru bila veca od sitnica kao sto su komarci, jurnjava za
hlebom i kiselom vodom, ambulanta koja radi samo do 11...

Na moru smo se sreli sa Nemcima i imali priliku da vidimo da ni oni ne zive
nista bolje od nas.

Ni zdravstvo nije oduvek bilo 'evropsko'.

Secamo se vremena kad je izgradjen Dom zdravlja Zvezdara, kod Cvetka,
Vracar - na Krstu, Zemun - na Franctalu i dr. A znamo gde smo pre toga isli
kod lekara. Tek smo onda shvatili da u domu zdravlja moze biti svetla i
vazduha, da cekanje ne mora obavezno da bude dushegupka u nekim mracnim
katakombama, sa medicinskim sestrama kao cuvarima zatvora, doktorima
sklonim penicilinskim injekcijama. Da bolnica ne mora obavezno da podseca
na konjusnicu, niti da su jaja i curka obavezna zdravstvena dokumenta -
profinili smo se, dopalo nam se.

Dugo vremena nije bilo uputno kupovati hleb i mleko, ulje i kafu. Na to su
prodavci popreko gledali i redovni kupci su nosili neki krst krivice.
Obozavali su saltere, prozorcice - kroz koje bi izvirivali kad i koliko im
se svidjalo. Bili su zbog neceg namrsteni - valjda nisu voleli moje pare?
Racunali su na otcepljenim papiricima, olovkom zataknutom iza uva, strasno
su se vredjali kad bi neko otkrio kradju i prevaru - to nisu tolerisali. Na
vapaje 'pa komsija, zar od mene?' odgovarali su 'a od koga cu?'.

Do '85-te nije bilo preporucljivo ostati bez cigareta nedeljom pre podne, a
jos manje - navece. Ne kazem, bila je verovatnoca da ce u dragstoru u
Nusicevoj biti cigareta, ako iz nekih neobjasnjivih razloga ne nestanu. A
moglo se pokusati i na Hajdukovom stadionu: kelneri su znali da se sazale
na nikotinskog ovisnika i da mu prodaju Moravu bez filtera - trebalo je
samo da naruci jedno pivo, kako bi postao gost, bolje - dva!

Cigarete su se dugo prodavale na komad - Ibar, Morava, Zeta pa i Drina, ovo
vise podsecam na nase tadasnje novcane mogucnosti.

Krajem 60-tih poneko je imao gramofon "Simfoniju" posle su se vec kupovale
"Toske" a sa krajem 70-tih dobili su zeleno svetlo "Akai" "Marantz" i sva
silesija masovne hi-fi tehnike. Od radija je postojao Bg 1, 2 i 3, Studio B
i 202. Pop i rok muzika mogla se cuti kod Nikole Neskovica ponedeljkom
navece, zatim i kod Minimaksa. Televizija je imala jutarnji program za decu
i od 5 popodne - svoju redovnu shemu.

Ono sto je sigurno u komunizmu bilo bolje nego danas - jeste da sam imao 16
i 25, pa i 35 godina. To mi vise nikakva demokratija ne nudi, i ja cu
glasati za onu stranku koja nesto uradi na tom planu. Pozvao bih svoje
vrsnjake da se preispitaju - koliko secanje na lepu mladost muti sliku o
proslim vremenima?

 

 


dule - Jul 23, 2000 13:00 (*.net.yu)

Ono sto je sigurno u komunizmu bilo bolje nego danas - jeste da sam imao 16
i 25, pa i 35 godina. To mi vise nikakva demokratija ne nudi, i ja cu
glasati za onu stranku koja nesto uradi na tom planu. Pozvao bih svoje
vrsnjake da se preispitaju - koliko secanje na lepu mladost muti sliku o
proslim vremenima?

Nesto lose o 80-tim, sto sam obecao napred: tih 80-tih Srbija se nasla na
dnu svojih mogucnosti. Kadrovska politika se vodila iz Ljubljane, tako da
su na povrsini preostali jos samo oni politicari, direktori, javni radnici
i umetnici - koji ni na koji nacin nisu mogli da ugroze kolonijalnu vlast -
bila nas je pritisla uzasna zatupelost. Drug Draza ponavljao je sa svoje
ugradjene kasete, a preko zrtvenih jaganjaca, pricu o potrebi uvodjenja
matematickih modela u privredu, o sprezi rada i kulture, nauke i privrede;
a mi smo osecali idejni i intelektualni vir, koji neselektivno, odreda,
vuce sve nas u duhovnu smrt. Promucurniji su se vec okretali biznisu i
profitu, no nas ostalih je bilo - poprilicno.

Dalo bi se pisati danima i godinama. A zasto sam se uopste prihvatio ovoga?
Stoga sto se zaboravlja, sto samo ponavljamo, k'o Svaba tra-la-la, kako nam
je bilo pred slom komunizma.

Pa mozda je slom i nastupio tada i tako jer smo bili taman navikli na purpur?

Mozda nam je neko udelio par bezbriznih godina - da nas smeksa pred ono sto
nam se zatim desilo? Mislim da je vazno za mlade da znaju da se ni mi nismo
rodili u Raju, da je pre zlatnih 80-tih postojala i muka i nevolja, pa se
zivelo - jer se nije znalo za bolje, jer se nije pomisljalo da bi i nas
moglo da dodirne to bolje. Po mnogo parametara - danasnji standard omladine
znatno je visi nego sto je bio standard njihovih roditelja: u ishrani,
oblacenju, ponudi i dostupnosti sporta, zabave, razonode, kulture. Stoga
mislim da je i sad mnogo vaznije naci sa decom put da im bude bolje, nego
metanisati nad nesretnom sudbinom - nije oduvek bilo bas toliko dobro i
nije bas toliko trajalo, da nismo u stanju da ga prezalimo.

 

 


dule - Jul 23, 2000 13:40 (*.net.yu)

ETO TO JE TO
(da se ne plasite da ima jos)

Ustvari ima, sad sam se setio:

Devojke (devojcurci) sa Dusanovca i Lekinog/Pashinog Brda nisu volele da ih pratis do kuce. Jednom sam se tako truckao na zadnjoj platformi trolejbusa 11 (kasnije prekrstenog u 22) sa jednom slatkom Snezanom (a sve su se zvale Snezane, Mire, Vesne i Ljubice... ko li je sad ljubi?) i ona se, normalno, pre Skole Vojislava Ilica dosetila 'e, sa'cu ja sama...' na sta je trebalo da se ja lepo okrenem na petama i pametno uzmaknem. Medjutim, ja nisam znao sve sto pratilac treba da zna i nisam se dao omesti 'ha, pa ispraticu te jos to malo!'

Tako smo se pratili; preko puta CZ-a prosli smo kroz kordon vrsnjaka (bilo je iza ponoci), koji su 'pridrzavali' lokalnu bakalnicu i najcesce cekali jogurt, da se malo pocaste (pare su bile mislena imenica).

-Snezana, Snezana - setas kerove sa Liona, a nama prodajes fazone!.. - u letnjoj noci se culo i kad sapuces, a nekmoli ... svakako da je neko od njih morao da pita, obzirom da su svi to pomislili. Ali, oni su pristojni momci, bez zelje da blamiraju Snezanu - ta ona je njihova, nema ona kud (iz periferijskih slamova nije se bas imalo kud), tako da smo mi prosli bez neugodnosti.

Mogao sam ja, u povratku, da zaokruzim preko Sumica i H.Srbija, koji je i tad postojao (dole nize, ka Neimaru nije bilo nimalo uputno), ali sam zakljucio da ce dosta biti da se vratim Ulicom Grcica Milenka (gde je XI-ta gimnazija). I tako, na istom cosku, samo jedna ulica blize gradu - saceka mene polovina onog odbora: 'nas si 'teo da zajebes?!' I sve se zavrsilo dzentlmenski, sa eto, pocepanom jaknom, par bubotki i mnogo, mnogo trcanja - znao sam da me nece vijati preko Juznog Bulevara, nece smeti od nekih drugih.

Da, a mogao sam da ostanem i bez patika, bez sata (ako sam ga imao), lancica - bilo je sasvim normalno da ti ga banda otme - kad si vec tolika budala!


Uopste - niko se nije uzbudjivao zbog mladih bandi tetoviranih povratnika iz zatvora i popravnih domova (i njihovih obozavalaca) koje su harale po bazenima, dansinzima, ispred diskoteka i bioskopa, po skolskim igralistima i, razume se - stadionima. U samoj Knez-Mihajlovoj i na Terazijama bili su pitomi, ali - samo tu.

Bili su najbolje gradjeni momci u kraju, osisani demode - na nulu, dobro obuceni - tesko je danas objasniti sta bi znacilo to tadasnje 'dobro obuceni' - obuceni kao svaki danasnji dizelash, samo sa deset puta tanjim lancicem, sa nozem ili bokserom u dzepu, koji je sluzio za igru kad se dosadjujes. Oko njih su se vrtele propale i istrosene devojke bez porekla; zacudo - devojke iz boljih kuca nisu se dale videti sa njima - da li su se negde nalazili tajno? to danas ni policija ne moze da dokaze.

Patili su za plavushama i svaka plavokosa morala je da racuna na pipkanje, diranje kose; o komentarima je glupo i zapocinjati.


Devojke iz boljih kuca...
(kojima mirise koza)

Uprkos svem socijalizmu i jednakosti, devojke iz prve kaste bile su vishe za glavu, imalo ih je i spreda i otpozadi i mnogo su se manje zlopatile sa aknama i kokoshijim grudima. Bile su kulturne i obrazovane, a vaspitanje bas tada nije bilo IN, pa su pomalo morale da teraju decacki imidz. Gimnazije - drustveni smer - su bile mesta gde si ih mogao uhvatiti na okupu; onda su se preselile na Pravo, Filozofiju i -logiju, Ekonomiju. Posle su nestale u vrtlogu rata, bede i propasti.

 

 


MH - Jul 24, 2000 04:07 (*.spb.ru)

Bravo

 

 


borisa - Jul 24, 2000 07:17 (*.sprint.ca)

Ako je nesto vrijedno pomena onda je to rock'n'roll
S kraja sedamdesetih se pojavljuje Corba,pa tek novi talas sa Sarlom,Idolima,Orgazmom kasnije i DK i Ekv.ti se vjerovatno sjecas i Korni grupe,pa i Prele je bio jos uvijek aktivan,ne znam da li pamtis premijeru Kose.Znam da je moja sestra otkidala na S vremena na vreme,ona cuvena "Cudno drvo" i Soncokret sa "moje bube,tako nesto.S pocetka sedamdesetih i Smak je cesto u Beogradu,pa Dugme kod hajducke cesme i naravno Buletove knjige su se prodavale ko alva......

 

 


dule - Jul 24, 2000 12:21 (*.net.yu)

Ne, hej – ne mislim ja da se prizivannjem uspomena nesto moze ulepsati, popraviti. Uspomene su ti kao – uspomene, kao fotografija kolaca, sve pokazuju, a nista ne kazu.

Ne moze vise niko vratiti onaj miris ledenog vetra, hrpe opalog lisca, chkiljave ulicne svetiljke u senovitim sokacima. Nasu mladost, veru u ljude, u buducnost. Nasa mladost odlazi u dajdzestirane storije, tipa "mi dobri – oni zli". Vec danas, kad gledam neki od realnih i postenih filmova iz 70-tih, shvaram da tu realnost vidimo samo mi koji smo je doziveli. Ako i mi?

Nije ovo, dakle, pokusaj da se vrati neko vreme, ne – ovo je jednostavna vezba iz putopisne proze - "Put u svoju srecniju buducnost".

 

 


Da, - Jul 24, 2000 15:36 (*.aol.com)

bilo je bas tako. A ja sam uzivala ususkana u svom soliteru sa parnim grejanjem, smestenog na vrh brda opkoljenog bulevarima i pomenutim ulicama. Malo mi je bila cudna ta sema sa teget i braon odelima, ali sam mislila da mozda tako treba. Verovatno su to boje za statiste...

Sve vise nosim teget i braon.

Dule, bravo. I hvala.

Nina

 

 


i - Jul 24, 2000 22:20 (*.yubc.net)

dule,
4-...

za zavrsnu rec:
5+...

 

 


sad malo ja - Jul 25, 2000 01:40 (*.home.com)

Dule,
Nina
Maja,
Svetlana,
Dudo,
Dragane
Gorane .....

secas li se kada smo u basti stare mesne zajednice gledali na smenu dva filma: "Desant na Drvar" i "Kozaru".

A to je izgledalo ovako: u prvom redu klinci, pioniri i ostala sitna deca sa drvenim puskama i letvama pucaju na neprijatelja. Malo se plase, malo navijaju.

Iza njih prvoborci psuju svabe i evociraju uspomene. A u poslednjim redovima mladi ljubavisu... Lepo se obukli pa se odmeravaju. Malo se trgnu kad nemci navale ali, cim prodje opasnost, nastave da trepcu i namiguju..

A oko nas neko oskudno vreme: privredna reforma, cicane bluze i tergalke a nekima i prvi poljupci....

Nakon samo nekoliko godina, gledamo drugi repertoar: "Topove sa Navarona", "Most na reci Kvaj", po nekog Dzems Bonda i nezaboravnog doktora Zivagoa. Oni koji su se ljubili uz "Kozaru", sada su dovodili klince da gledaju Sona Konerija i Gregori Peka a oni pioniri sa "Desanta na Drvar" sada su se ljubili u poslednjim redovima...

Vreme i dalje mirise na prve kredite, hipike, ploce Bitlsa, farmerke i cvetne kosulje...

I na z^ipone

eh, Dule, hvala ti

 

 


dule - Jul 25, 2000 10:15 (*.net.yu)

USTVARI JE OVAJ MOJ TEKST NEPOTREBAN...

...svakome ko poseduje kasete serije "Grlom u jagode". Biti posle te serije pametan, ili tek - originalan, sasvim je uzaludan posao. Tamo, kroz mislim 13 epizoda, Bane prolazi sve nevolje nase socijalisticke izgradnje, naoruzan onim cime smo i svi mi bili: naivnoscu i verom da mora biti bolje.

Serija je isla negde 1977-me i na neki nacin stavila tacku na to vreme. Ponekad mi je zao sto nisam Banetovo godiste (1949?) - njemu je tacno bilo tempirano vreme pojave Bitlsa, hard-rocka, tupave dens-muzike 80-tih; standard je rastao kako su nailazili njegovi prohtevi: kad mu je trebalo obdaniste - izgradjene su hiljade obdanista, kad je hteo da pobegne od kuce, a za lepe pare - organizovani su gradjevinski radovi po dzunglama i pustinjama; kad mu se ushteo 'Golf' pojavio se recept sa lancima chekova bez pokrica... Jedino ga zalim sto je 1991-ve ispao previse star i uglavljen u to, prethodno vreme - za D-dan kad je neko ugasio svetlo i viknuo: e sad, kom opanci - kom obojci!

 

 


toronto - Jul 25, 2000 10:55 (207.61.*)

Bravo Dule!

 

 


MH - Jul 26, 2000 04:07 (*.spb.ru)

PS. Mislim da nisu Duletovi textovi namenjeni za jednostavno prebrojavanje realija 70-ih. Nego da pokrenu kod vas talase emocija i osecaja koje ste doziveli i dozivljavate kad vam neko spominja "grlom u jagode" naprimer. Sta je kod vas ostavio neki dogadjaj ili pojava osim svog naziva i brojki koja ih samo fiskira u vremenu

 

 


vera - Aug 01, 2000 20:44 (*.swipnet.se)

Ovo je bilo pravo ponocno uzivanje,
Hvala Dule

 

 


Georgina Ficur - Aug 02, 2000 21:19 (*.ihiway.ca)

Jedan moj dragi prijatelj rece: Beograd nije grad, Beograd je nacin zivota... a to mozda najvise vazi za 70-te ...mada su i sve ostale godine dobre... svi se mi vracamo na poslednje lepo sto smo doziveli..
Hvala.
Pozdrav Djina


 

 


nn - Aug 15, 2000 21:42 (*.uu.net)

Nemaliciozna opaska:
Dule, tesko da si iskusio Beograd 70.-tih u toj meri, osim ako nisi bio posebno napredno dete. Ako bi, mozda, spektar omiljenih pisaca sveden na Crnjanskog i Josica, malkice prosirio, ne bi bio bas toliko tugaljivo prepoznatljiv.
Sve najbolje.

 

 


Biserov Tata - Aug 16, 2000 04:53 (*.surf-callino.de)

...vasa lepa secanja.
krajem 60 tih, glad nas poterao u inostranstvo, mene seljaka, postali smo stranci u svojoj zemlji, gastarbajteri na obe strane...svoju mladost sam proveo u tudjini, ne mogu sa vama da delim to.
...cutala gospoda u gradu...

 

 


dule - Aug 17, 2000 08:33 (*.net.yu)

2U:
uz tako ozbiljne kometare obicno se ostavi i svoja adresa

Biserov tata:
nisu lepa secanja - procitaj ponovo ako te ne mrzi - mozda je nekome lepo dok se seca, ali tekst je trebalo da podseti da nije bilo tako sjajno kako danas pricamo.
I mislim da ima sasvim dovoljno simpatija spram seljaka, barem ih u meni ima.

 

 


nn - Aug 19, 2000 00:02 (*.uu.net)

Dule, to nije bio komentar, vec opaska, a da je istina vidi se po pridevu kojim si okarakterisao istu.
p.s. kada odgovram na "topic", imam obavezu "supply a message", a to podrazumeva i e-mail adresu.
POZDRAV SVIM YUGO NOSTALGICARIMA, POSEBNO ONIMA KOJI SU DALEKO OD 44N48/20E29

 

 


Aca - Aug 19, 2000 13:11 (*.yubc.net)

Sa ove distance gledano svako normalan bi se vratio u to vreme bez obzira na njegovu ideolosku pozadinu.

 

 


tanja - Aug 19, 2000 22:08 (*.net.au)

Ja nemam veze ni sa Beogradom, ni sa tim godinama..Ali, ovo je bilo fantasticno, ako da sam citala neku knjigu, malo cinizma sa puno(ucini li mi se to:-))nostalgije.
I bas ste potvrdili ono sto sam ja uvijek pokusavala da kazem mojoj generaciji(75 i dalje) da mi nemamo cega da se sjecamo, sem glupih, velikih politickih promjena koja nam unistise zivot...No, da ne skrecem sa teme, bas vam zavidim!!Ozbiljno!!

 

 


Jony - Aug 19, 2000 22:37 (*.tel.hr)

Prošlo svršeno vreme-sve je dobro kad se dobro svrši;
sada je klinika švarcvald.

 

 


steriks - Aug 19, 2000 22:49 (*.psi.net)

secam se vremena kad je Gradic Pejton bio veliki hit, kad su zene ludele za Klark Gejblom. kad smo se okupljali kod komsije da gledamo epizode ove serije, nas petnaestak iz ulice, jer je samo komsija tada imao TV, naravno crno-beli. bese li to negde oko 70-te?

 

 


PAST TIME - Aug 19, 2000 22:53 (*.sympatico.ca)

I POSLE TITA SLOBO pa ja u Kanadi 6 godina
nikad dosad usao u bus, ili voz gas struja kamin, aircondition master visa , kredit
200m kucica u cvecu 5-6 dana godisnjeg svako svoj auto, stomacic malo narasto i budno na
internetu pratim situaciju ali se ovaj put u
opste ne jedim,,,

 

 


Jony - Aug 19, 2000 23:19 (*.tel.hr)

A što ste hteli bogati ...
"Metropolu" sa 25.000.000 ovaca!!!
Biče bolje, nije samo na Karaburmi tuga stisla bogati dali bi ne je...
Za jedno 25 do 60 godina bit če bolje nego u Canadi.
He,he,he,he....
U.S.A. če bit under yellow control, a u nas
(u vas)če da bidne ..lansirna rampa za Metković,Mars,outside sun-system...etc..
Zera više veselja bogati...!
nije sve pomrlo!

 

 


dule - Aug 20, 2000 21:08 (*.net.yu)

Te devojke iz boljih kuca zivele su u koloniji izmedju Liona i VI-te, na Severnom bulevaru - u oficirskom naselju, po suncanim padinama preko Bulevara, a ka Krstu, Neimaru i Vracaru, a vredelo se pomuciti i do Konjarnika. Devojke sa kokosijim grudima bile su sklonije da momcima objasne neke tajne, ali nas je od njih razdvajao bezdan - one su vec zivele bez nade - takve zbrisale za Nemacku i Italiju, takve i nestale u policijskim papirima.

U VI-toj su se odelenja sastojala od 20-25 stalnih djaka i 10-ak turista. Turisti bi nakupili 180 izostanaka, i onda bi se prebacili - VI im vec nije bila prva stanica, a cekala ih je XI, VII, XIV, pa i otmena VIII. Posle im se krug zatvarao - morali bi ponovo da upisu 1 polugodje VI-te. Kako su to uglavnom bili glamurozniji momci i devojke - to smo ih vuknjali po svojim zurkama (koje su bile nacin da se relativno kulturno, a sigurno - jevtino, lepo zabavimo) . Vuknjali mi njih, vuknjali oni nas - tek sam ja sa 20 godina dospeo u stanje nirvane - da sam znao 'Sve koje je trebalo znati' od auto-puta do Dunava i Tasmajdana. Ta je brojka sigurno cinila nekoliko hiljada cupavih utripovanih faca, za koje mahom nisam znao odakle ih znam, niti kako se zovu, bavili se inace nisu nicim, osim sto su 'studirali' - ali smo se 'javljali', pomagali na moru i u vazduhu.

Sva ta bulumenta preselila se iz gimnazija sa rimskim brojevima - na fakultete od Vuka do Kalemegdana, dezurala danonocno u Shumi i Shansi, leti bezala za Istru i prostackija Primorja i - gadno se navadila na glamur: na oppeninge, happeninge, izlozbe i koncerte prvo roka, posle i klasike.

Danas su dobrim delom rasprseni po belom svetu. Oni koji su ostali nose zastitni znak - bradu staru 10 dana (stalno, kao Rachan i Bler), demode cipele i farmerke koje vise niko ne nosi. Za razliku od svoje dece - nizi su za glavu, pardon - za 30cm nogu (koje su, iako kratke, uspele da izrastu krivo), ali su za toliko siri (bre - ko da sebe gledam!). Od kultnih mesta - najsigurnije cete ih upecati po pijacama, nadlestvima, domovima zdravlja, roditeljskim sastancima. Ako nisu nacisto propali, onda se odrzavaju plivajuci ledjno - retko koji je poslodavac, a svoju visoku struku i odlicno obrazovanje krcme za daj-sta-das.

 

 


dule - Aug 20, 2000 21:29 (*.net.yu)

Ama Vi ste, gospodo Srbi - mazohisti, svi odreda!
Pa ja se ubi' pisuci sta sve nije valjalo, zato sam i seo da ovo sastavim - a vi samo 'juu, supeer, to majstoree!' Pa ja sam mislio da mazohisti postoje samo po vicevima...
A za devojke iz boljih kuca, i one druge - izvin'te: sama mi ruka bezi, ne slusa.

Pozdrav!

 

 


zagorr - Aug 21, 2000 17:20 (*.uunet.de)

dule svaka cast , uspjeo sam samo da procitam ono prvo pismo, ali me pogodilo i nasao sam se kao u nekoj knjizi od copica, ma neznam kao sto je on pisao o bosni , o grmecu i onim orlovima u istom stilu bi vjerovatno i pisao o beogradu, kada budem imao vremena procitat cu i ostala pisma i napisat komentar..u svakom slucaju svaka cast..pozdrav iz njemacke..zagorr-te-nej..ha ha dali ti je zagorr poznata ako se sjecas toliko tih stvari..???

 

 


Ja - Aug 21, 2000 22:17 (*.3web.net)

sta si ti hteo da kazes sa tim ?

 

 


MH - Aug 22, 2000 06:48 (*.spb.ru)

Citam i raduje mi se srce,a ti, Dule, znas zbog cega.

 

 


loli - Aug 24, 2000 16:33 (*.EUnet.yu)

Znamo li se?

Evo jedne iz malo bolje kuce ( ne one "burzujske" ali ni "partizanske" ).

XIII beogradska,Pravni,sada svoj "poslodavac".
Prosla Trst, London posle mature,klizanje na Tasu,Bitlse,cak Siluete,prve diskotekice (Atelje 212,za Lazarac bila mala, a tek za M.Lojpura),vozila se u fici,bdela sa roditeljima celu noc ispred prvog frizidera,gledala sa celim komsilukom prvomajske parade ispred naseg,jedinog televizora .....

Mladost bese,slatko bese.Posle sam u "komunizmu" videla pripremu,gradnju stepenista za silazak na dno.i tako se desi.
Hvala Duletu.
Da li je ovo klub NOSTALGIJA - ili koje bi ime vise odgovaralo?
Pozdrav svima

 

 


George - Aug 26, 2000 11:44 (*.sprint.ca)

Hvala Ti Dule, mnogo Ti hvala, da si potrosio svoje vreme, ovo bi trebalo da bude lek za Srbe koji su jugo-nostalgicari i patrizanija, a oni su nazalost tradicionalno veliki neprijatelji Srpske drzave, hvala Ti jos jednom za ove redove istine, Pozdravi i dobro zdravlje,

 

 


dule - Sep 17, 2000 13:21 (*.net.yu)

Sa nestankom 'sjajnog' Beograda nestali su i dzeparosi, a nesto ne vidjam ni tapkarose i zicarose.

Do rata u Sloveniji bilo je uracunato u cenu prevoza - da te odzepare. Dzeparenje se nikako nije moglo izbeci, pitanje je bilo samo - gde skloniti novac i dokumenta, a da ih napipas kada isplivas iz transkontinentalne 16-tice, iz dushegubne 26-tice, kostolomne 18-tice. U jednom vicu Mujo se zali kako su ga dzeparili "joj blama - a ja ni dinara!".

Dzeparile su ekipe od min.4-5 momaka. Onaj sto je vadio - odmah bi dodavao pomocniku, koji bi novcanik munjevito pretresao i oslobadjao ga se. Jedan od trikova bio je sa 'trecom rukom' - momak bi rukav napunio necim, tako da je recimo desna ruka izgledala nevino gurnuta u dzep, a onda bi na zaprepastenje svedoka - odnekud provirila treca ruka i operisala tudje torbe i dzepove. Momci se nisu udaljavali od vrata autobusa; postojao je dezurni kod vozaca - njegov je zadatak bio da, u slucaju provale, zaustavi vozilo i otvori sva vrata. Vozaci se nisu mnogo trudili da im stanu na put - ko bi se inatio sa 4-5 nakrivo nasadjenih tipova?

Ko bi osetio da ga dzepare, ili video da drugoga 'rade', isto je bio na mukama - ako vikne 'lopovi' - zavrsio bi sa par bokserskih udaraca, u najboljem slucaju bi ga nagrdili: kako ga nije sramota da napada pristojnu omladinu. Zene su najcesce cutale i trpele, ili bi sapnule najblizem do sebe sta se desava.

Mogli ste biti sigurni posle sudara na vratima sa par momaka - da ste detaljno pregledani, sledio vam je inventar: gde su mi pare, dokumenta, kljucevi?!

Sve je to jednako vazilo za vozove, utakmice, cak i stajanja u redu za karte.

...

Tapkarosi su bili neizleciva bolest socijalizma - prodavali su karte za bioskop i utakmice po uvecanim cenama. Nisu vredeli napori bioskopskih blagajni i ulicne policije da se zlu stane na kraj - jerbo su blagajnici i ulicni policajci bili u shemi sa njima, a ne bi me cudilo da su tu i upravnici dvorana imali svog tala. Jedino stoji - da nisu rizikovali sa pozoristem (mozda za neka ludacka gostovanja), od kulture se ni mafija nije obogatila.

...

Jos o zicerima, to sam i ja nekad bio. Od moje 16-te godine, a mozda i puno ranije - ne bih znao, bio je fazon startovati na ulici devojku, neciju mamu ili baku - pricom kako ti nedostaje dinar za: bioskop, diskoteku, knjige, za voz ili za bolesnog druga - prica se formirala zavisno od slusaoca, a na uverljivosti se nije preterano insistiralo - ta sve je to bila jedna igra - u kojoj deca iz dobrih kuca prakticno - prose.

Pola sata zickanja bilo je dovoljno za tu nesrecnu kartu, a nakupio bi se pride i poneki telefon, lep osmeh ili zakazan sudar.



A sada ispada da su to sve bili produkti jednog prebogatog i potpuno zasticenog drustva. Dzeparosi su avanzovali ili se odselili u toplije krajeve, tapkarosima zakupci bioskopa lome kichme, a zicarosi se sada zovu sponzoruse - i podigli su ulog.

 

 


lule - Sep 18, 2000 06:14 (195.185.*)

secam se i ja tih 70-tih
bilo mi je toplo, udobno, neponovljivo iskustvo.
posle sam se rodio :)

 

 


Dee - Oct 10, 2000 09:13 (*.drenik.net)

Dule, fantasticno napisano, da ne pozelis nikad da se vratis. Mazohisti koji napisase 'ala je to bilo lepo vreme' ocito nisu gledali pazljivo u ono sto citaju. Tako ke lepo naslikan citav niz slika, serija video klipova, no mnogi izgleda da su samo gledali u reci. Pa i u njima su mogli videti.. neka, nema veze, prica je kod nekih postigla sta joj je bio cilj. Sjajno napisano, zaista.

 

 


strelac - Oct 10, 2000 15:27 (*.cityline.ru)

Dule, stvarno si napisao ono sto vecina od nas iz BGD koji smo preko bar jednom nedeljno vrti u glavi i sa setnim osmehom se seca svih tih stvari i kad nas ovi ovde pitaju stati je ti nemozes da im odgovoris jer znas da te nece razumeti mahnes rukom i kazes : ma nista setio sam se necega...,a oni te gledaju bledo. Hvala ti.

 

 


JA opet - Oct 15, 2000 11:49 (*.UVic.CA)

Hajde Dule, sada da cujemo koji su momci bili "glavni" tih 60-tih.

 

 


dule - Nov 06, 2000 18:04 (*.net.yu)

Nisam se toliko zanimao za imena - tek koliko sam morao. Neprikosnoveni kralj bio je Ljuba Zemunac, kad je nestao - mi smo ga se jos jedno 5 godina plasili.

A na Lionu - Lale, Furke, ... a zar je sada vazno?

 

  • LaBiLnA
    Citirala bih Strelca...

    "...bar jednom nedeljno vrti u glavi i sa setnim osmehom se seca svih tih stvari i kad nas ovi ovde pitaju stati je ti nemozes da im odgovoris jer znas da te nece razumeti mahnes rukom i kazes : ma nista setio sam se necega...,a oni te gledaju bledo."

    Hvala na evociranju uspomena, uživala sam :)
  • versatility
    Glavni turizam bio je po vikendicama, koje su apsorbovale drugi talas viska novca koji se pojavio kod gradjana. Prvi je otisao na kola i namestaj, a kulturu i obrazovanje
    ostavljali smo za neke vise faze komunizma.

    *******

    hahahhhhaaaaaaaaaaaaaaa

    Posle ovoga, više ne mogu da čitam. Ovo je legendarno, svaka čast!!!

    :/

Prijavite se da biste objavili novi komentar
dulebg
SERBIA
posmatrach