Teslio

Moja mama

Kad sam bila mala, majka me je puno mazila.  Znala bi da me ljubi stotinu puta na dan.

Kad sam pocela da odrastam, smatrala sam da ne bi trebala vise da me toliko mazi. Osjecala sam i slutila da druga djeca nisu dobivala bas toliku paznju pa sam pocela da joj govorim nemoj vise da me ljubis jer sam sada veliko dijete. Osjetila sam da je to nju bolilo jer je trebalo dosta vremena da se odvikne od poklanjanja tolike paznje. Ne znam koliko sam pogrijesila jer u sustini i meni je bilo tesko kad sam to izjavila kao mala, cim se jos uvjek sjecam toga i osjecam sada neku tezinu i blagu krivicu. Ali dobro, bila sam mala.

Moja mama je bila voljeno bice od svakoga ko je poznavao. Nema te osobe da nije moju mamu voljela, ili ja mozda nisam poznavala takve. Svako je govorio kako je  ona od svih svojih sestara najblaza, najljepsa i da joj je osmjeh andjeoski.

Kad je dosao rat i kad je bombardovan most, nije vise mogla na posao u taj divni voljeni grad, niti vidjeti roditelje i sestru koji su tamo zivjeli.  A i od poslovnih kolegica i divnih prijateljica koje je imala i voljela nije bilo lako biti rastavljen. Zivot joj se rusio ko’ kula od karata jer su se brige  gomilale. Strah za nase zivote je bio prisutan…

Nedugo posle toga, dosao je dan kad je morala da se odvoji i od nas da bi radila u Njemackoj, a taj dan je bio tesko podnosljiv za nju jer nije lako biti odvojen od djece i muza tri mjeseca.

Trebala joj je snaga da podnese to.

Jedan dan  u skoli sam se igrala na odmoru i skliznula sam se i udarila u celo na neki zeljezni metal od pokvarenog umivaonika, celo mi je krvarilo. Tadasnji nastavnik iz geografije je odgodio nastavu da bi mene ispratio doktoru da mi zasije ranu. A kad sam dosla kuci otac me pitao sta se desilo…Kasnije kad se cuo s mamom na telefon ispricao joj taj dogadjaj, a ustvari nije trebao. To je jedna velika greska sto je napravio jer ona nije mogla to podnijeti, preplasila je se i sikirala se, a nije mogla biti uz mene…U glavi su joj se motale misli, bila je u toj hladnoj zemlji udaljena od nas i nepodnosljive teske misli su pocinjale da budu nezdrave….

Kad se vratila iz Njemacke, ja sam bila presretna sto je opet s nama, ali nakon par dana me je pocela boljeti dusa jer vise nije bila kao prije nasmijana. Dosta se promjenila, dusa joj je bila puna bola da je to bilo nepodnosljivo. Nastajali su pokusaji samoubistva i te traume su se donekle odrazile i na mene i moju dusu.  Poslije je nekim cudom ozdravila, rat je prosao, vidjela je opet svoje roditelje, most se opet izgradio i njen andjeoski osmjeh se opet pojavio. Zivot je opet postao prelijep. Sljedece godine su bile pune srece kao da se nista od toga nije nikada desilo. Zaboravilo se to donekle.

Nakon par godina, dosli smo u tudjinu, i bez obzira sto je opet odvojena od svojih ipak je bila jaka i srecna. A kad sam upoznala decka kojeg sam voljela najvise dosad i kad sam se vratila kuci nakon jednog provedenog dana s njim, pogledala me je duboko   i zagonetno u oci jer je vidjela da mi oci sjaje od prevelike srece. Ta se sreca odrazila na nju i ona je bila presrecna tih dana zbog mene. Ali nakon toga kad sam izgubila voljenu ljubav, presutila sam joj koliko sam patila, sve dok jedan dan nisam izdrzala i rekla joj da sam ga puno volila  a on nasao drugu i sasvim hladno plese s njom u mom prisustvu nakon jos uvjek svjezeg raskida. Mislila sam joj presutiti sve to jer znam da bi bila donekle osjetljiva na to, ali ispitivala me je zasto ne nadjem drugog i tako…Nije joj bilo svejedno, osjetila je tad jos vise moju patnju jer je dosta vezana za mene kao majka.

Majka je jedino bice koje voli najsavrsenije na svijetu, sve ostale ljubavi su male naspram majcinske.