Ne znam ni sam kako bih ovo počeo pisati i šta će sve ispasti od ovoga, pišem bez cilja, bez ideje, samo onako, kako mi riječi nailaze… Pišem opet s nekom sjetom u srcu, opet s nekom tugom u mislima… Šta da…
Postojala sam prije nego što je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam prije nego što je postojala priroda, postojala sam prije nego što je postojao čovjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podijelim sve ovo što…
Volio sam je kao nikoga do tada. Ugledao sam je slučajno, prvi dan srednje škole, kada smo svi bili ionako zbunjeni i uplašeni od napuštanja djetinjstva i prelaska u odraslije doba. Stajala je ispred mene u redu, kosa joj je mirisala…
Dođoh ja tako iz Kanade te jedne zime, sav važan i ponosan, prvi put nakon toliko godina da se prošetam Krajinom i onim što je od nje ostalo, mnogo godina je prošlo otkada sam zadnji put hodio tom zemljom pa rekoh daj da mi iz…
Proljećno predvečerje u mom malom gradiću ispod Dinarskih obronaka, snijeg se konačno povukao i dao nam nadu da ćemo ipak kako tako dočekati i to proljeće...Duga zima bješe, nikako da prođe, ali eto, konačno se Vladar hladnoće odlučio…
Davno su mi govorili… ali džaba kada ja ne znam da slušam: “Zaboravljaju ljudi…” I pokojni stari mi je često ponavljao: “Sine, imaš za prijatelje samo mene, majku i sestre – i ako Bog bude dao da…
