Teslio

Usla je u prostoriju nepoznatih lica...i zastala na vratima. Prostorija je bila krcata rijecima, kretanjima, odmjeravanjima. Zakoracila je i zaustila da kaze nesto...ali sta? Ko su ti ljudi? Sta ce razumjeti?

Nakasljala se i rekla "dobro vece, ja sam tu i ostajem". Zene se pokrenuse, haljine zasustase, muskarci napravise korak unazad...da prodje.

Za sankom je stajao neki mladic starog lica, pijanog pogleda. Sjela je za sank i narucila pricu i prije nego je zavrsio trazila je pjesmu i salu i smijeh. On se mucio, ona pocupkivala i trazila jos. On je zacutao i zagledao joj se u oci.

"A zasto si tako star" - pitala ga je. "jos ti nije vrijeme, dodji da plesemo!"

On se nije pomjerio. Zacudio se, naljutio se..odakle joj sloboda da ga gleda u oci i da pita...da trazi...da pocupkuje.

"kakve su ti to oci neznanko?-zagledao se u njene trepavice.

"mahovina...da odmoris...kad bi znao"

"ne volim nista zeleno...ni tebe zato sto si zelena...odakle ti ta arogantnost...zelena"

"nasljedna"

zapalila je cigaretu i trazila jos jednu pjesmu, on se snebivao pa se povremeno sakrivao.

"dooobro ako neces, onda cu ja. Ionako bolje pricam od tebe...i mogu, kazu, na normu ako treba" zasmijala se kao da je cijela kafana njena asvi ostali tu da bi njoj bilo dobro.

I pocela je da prica i pjeva i place i smije se kao dijete, pa kao zena, pa kao zlobnica, pa kao majka...i nastade tisina.

"rekao sam da ne volim zeleno" - pomjerio se on u stolici.

"ako, sta cu ti ja kad si levat Alexa?! a ja ti rekoh da sam dosla da ostanem...bolje bi bilo da se naviknes sto prije...i natoci to pice...ionako si ovdje da sluzis Alexa"...

i okrenula se da nastavi pricu...

eh sto je mogla da prica...